Pravopis hrvatskoga jezika

Pravopis izrađen je na načelima fonološkoga pravopisanja kakvo je u tradiciji hrvatskoga pravopisanja. Sve su glasovne promjene koje izazivaju pravopisnu intervenciju dane u tablicama. Posebna je pozornost pridana dvama područjima koja su pravopisno zahtjevnija od drugih. To je područje suodnosa pravopisanja i pravogovorenja, pojava na granicama riječi i područje o zarezu. U poglavlju koje se bavi zarezom navedeni su svi veznici i svi uvjeti u kojima se rečenice povezane njima odjeljuju zarezom i svi uvjeti u kojima se rečenice povezane njima ne odjeljuju zarezom. Pravopis donosi tri odvojena rječnika: opći rječnik, rječnik vlastitih imena i rječnik kratica. Prvi obuhvaća oko 50.000, drugi oko 2.600 i treći oko 700 jedinica.